Freitag, 23. November 2007

U jaslicam prostim,

rodio se Bog koji s neba siđe radi puka svog


Čovjek, to čuđenje u svijetu, u njemu iskra sveta leži, duša njegova, čudotvorca sjajem, blješti u noći vječnim snom zagrljena ka izvoru snova teži, osvijetljava pute da sretan bujicom života kroči. Čovjek ta krijesnica mala u polju nebeskoga sjaja, rođen da fokus fokusnoga sjaja srcem sije, da u mu duša u beskraju svemira nema krajada ljepotom njenom svoje i tuđa srce grije .Čovjekprestrašen od sjaja lažnih dragulja nekad ne osjeća unutarnju snagu tuga mu se strašna u misao došulja, ali Kairos ga poziva na života vagu. Čovjek nekad nezna da na dlanu svoju sreću nosi dok mu Kairos pramen svoje kose nudi, beskraj i ljepotu snova u božanskoj kosi,trenutak istine koji mu u duši ljubav budi. A duša je naša s dušom svojom uvijekek zagrljena dva anđela našeg postojanja uvijek nad nama i našim životom bdiju. Ljudska duša je čaroban cvijet, njoj se krije dušine duše svijet, svijet pun duginih boja, pun mirisnih misli i osjećaja bez broja. Čas lepršava, maštom očarana, u odajama tišine stvarana, zaogrnuta lakoćom drevnog kova utopljene uvijek u oceanu snova. Na svome trepravom putu, pamti sve doživljeno, zvjezdanim slovima zapisuje sve proživljeno, neke davne sanje skriva u podsvijeti, ali tako spretno da ich uvijek kad poeželi može snena sresti. U tom čudesnom carsvu nebeskoga sjaja, u beskraju sebi samoj datih obečanja ona, carica trenutka dušu svoje duše nektarom zaljeva, svjesna da to bez nje ne može učiniti nitko, da njen perivoj mirisnih sjećanja, vrt pun duhovnih cvjetova, pun treperavih leptira tek ona sama može pretvoriti u kraljevsvo rajsko. U tom čarobnome zdanju satkanom od sanja, od drhtavih struna sličnih violinskoj žici, duša njene duše nalikuje lepršavoj božanskoj ptici. U toj čaroliji boja, mirisa i zvuka, svaki udah rađa novi svijet, svijet u kojem duša s dušom svojom sjedinjena rađa uvijek novi još ljepši osjećajni cvijet.

Čovjek to je prošlost koja raste i postaje povijest u kojoj mogu sresti samo čovjeka. Tu na hridima iza sedam brda, u snu koji još traje vidim rođenje. U kamenjaru gorštačkog neba na slamici od ljubavi rodio se dječak kojem su odmah prorekli buran život. Nesreća je bila u rukama babice koja mu je prekratko prerezala pupčanu vrpcu i na taj način usmjerila njegov san ka plavim daljinama i tisućljetnom lutanju istinama. Najveća ideja je i najveća opasnost i on je živio opasno tvrdeći da se najveća izdaja osjeti u uništavanju sebe samoga. Krenuo je među puk da dokaže da iz ljubavi izrasta ljudska dobrota.
Godine su se nizale i on je tražio istinu u svjedočanstvima svog postojanja. Zavirivao je u već napisano kada je njegov njegov horizont krajem krvavog godišnjeg doba bio uzdrman. Pred njim se otvorio ponor tamo gdje mu se činila igrarija. Žurio je u svim pravcima, što dalje u prošlost i što iscrpnije u budućnost. Između njega i puka se tkao sve gušći, neprozorniji zastor. Golema tjeskoba koju je osjećao je pretvorila presudni događaj njegovog života u posve sporednu zgodu. Ljubav rođena da sjedini čovjeka i sudbinu je bila istjerana iz trenutka. Posvuda je bilo onih koji su budućnost osjećali kao svoju povlasticu, a prošlost kao neograničenu ispričnicu i tuđi grijeh.
Mjenjali su se likovi u kojima se pojavljivao da zaustavi tijek budućnosti, ali oni kojima se obraćao ga nisu prepoznavali. U zanosu dobre volje, spreman na žrtve i samozataju postajao je vitez dobre volje kojemu je nebo i zemlja domovina. Bio je bez prekida radostan tražeći mjesto prividnog mira, trenutak prelaza u spokojne prostore novoga u sebi i oko sebe. Postajao je mjesečeva luda, bezbrižni spavač vjerujući da i u snu pomaže izgradnju univerzuma. Trajao ja kao mali princ u koroti za nestalim zvjezdama koje su ostavile mračno bespuće. Bio je udovac umrlih zvijezda i u tom mraku ga uhvatiše i odvedoše na sud. U njegovoj optužnici je jedna prošlost optuživala drugu.
U vremenu prije Krista su ga otrovali, u vrijeme rađanja religije su ga raspeli na križ, u vremenu tihih lomača su ga spalili, u vremenu revolucija su ga giljotinirali, vješali, ubijali metkom. Oni koji su ga zatvorili oduzimajući mu ljepotu proljeća nisu imali sredsvo ni moralnu moć ubijanja, oni su ga "samo", neznajući što čine, orobili za fizičku slobodu.
Optuživao ga je Pitagora zbog ujedinjenja vjere i znanosti, Dante koji je oblikovao vječnost kao obzorje ljubavi, Dostojevski koji je u Miškinu stvorio zemljaskog anđela, a u Stavroginu njegov pad.
Ljubav i moć u sukobu jedne jedine i u isto vrijeme svih ljudskih sudbina. To je ono što ga je dovelo na optuženičku klupu, nevidljivo pletivo idiota i samoubice. Njegov najveći protivnik je bilo prostaštvo, kao prezir prema vječnosti i odbijanje čovjekove uloge u Apsolutnom, a najopasniji jednolikost , zamka kojom se na zemlji ukida neponovljivost, čudo pojedinca koji tu vječnost nosi u sebi.
"Čovjek se polako približava sudbini skakavca; da bi postojao mora sve opustošiti." uzviknuo je tužno kada ga je onaj koji je s njim, onog davnog proljeća djelio sudbinu, izdao pred oživjelim pukom.
Njegovu ideju su nazvali opijumom za mase, a on je štitio čovjeka u ime vječnosti, tvrdeći da je on, čovjek, njen jedini sudionik i suradnik.
Pitagora stoji na kuli iznad velikog grada, kuli koja već stoljećima raspoljava dan i govori onima koji ga danas ne slušaju jer ga nikada nisu ni slušali:
Sjedit ćemo opet jednoga dana ovako okupljeni i slušati muziku neba i nećemo znati da su tisućljeća prošla, ali biti ćemo mi i znat ćemo da smo to mi . Putovati ćemo ponovo Levantom, da bi stigli do Egipta i Babilona, zaustaviti se u Italiji i ponovo vratiti podno Parnasa do Apolonovog svetišta. Kristalno jasna voda sa kastalskog izvora će nam isprati sve sumnje i sva nepovjerenja nagomilana dugim putovanjem. Tu će nas opet dotaknuti muze i ljepota apolonsko- dionizijskog osjećaja. Muzika koju ćemo osjećati dušom i vidjeti očima će nas nositi vremenom i uvijek vraćati na početak u carstvo brojeva iz kojih proizlazi sva naša spoznaja i harmonija našeg postojanja. Upoznavat ćemo različite svjetove i spoznati da su oni samo preobražena energija naše svjesti. Beskonačnost ostaje skrivena u konačnosti naših tijela. Vječnost nosimo u svojim mislima, nju osjećamo trenutkom svjesne spoznaje, ona je život naš svagdašnji.


I stojeći, uvijek uzdignute glave i srca puna ljubavi, pred porotom svog života, on sanjar, on heretik trenutka, u kojem nije htio zaboraviti prošlost da bi budućnost stvarno sjala podnebljem u kojem je rođen, se branio Sokratski i izgovorio rečenicu koju svi pamtimo:
"Tako radostan i tako raznolik svijet — to je moj san. Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem; jer bez toga sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla."
Godine tamnovanja je provodio dočekujući svitanja i bijelu golubicu koja se zorom spuštala na prozor njegove zatvorske sobe. Snaga njegovog uma i ljubav koja je sazrijevala u njegovom snu kao da su zaustavili vrijeme i tih nekoliko kvadrata njegovog samovanja pretvorili u sunčani grad. Jutra su trajala osam godina kojih uopće nije bilo, osam ukradenih godina je pretvoreno u trenutak u kojem je on bio pobjednik. Gledao je srcem i sunce je ušlo u tamu stvarnosti koja ga je okovala vlažnim zidinama. Bijela golubica mu je u kljunu svako jutro donosila visibabu kao znak da njegovo proljeće još uvijek traje. Jednog svitanja je uzdignute glave zastao na izlazu iz zatvora i pružio ruku ka suncu. Bijela golubica sa cvijetom u kljunu se spustila na njegov dlan. U njenim očima on prepozna Anđela čuvara, Anđela bez krila, Anđela svojih djetinjih snova. Kada je odletjela na njegovom dlanu ostade pismo ispisano zvjezdanim slovima.
Anđeosko pismo
U svitanju jednom na oknu duše začuh kucanje, anđeo bez krila donio je pismo, ispisano zvjezdanim slovima nebeskoga sjaja.
Vjetar ga je donilo na krilima snova i ostavio na stolu među brojnim crtežima kojim poželjeh anđela mog dragog nacrtati bez krila. Miris cvijetnog sna se širio dušom, sa jezere sreće dolazio anđeosko- vilinski poj.
Anđeosko Pismo anđela čuvara, branioca mojih djetinjih snova, sretan u ovom buđenju osjetih njegov zov. Simfonija sna, čarolija izrasta iz stiha što se krije u snenoj mi duši, liječi tuge obalcima iz kojih nektar neba kristalima sreće moju budnost snatri. Zvjezdana se slova iskre dušom mojom, iskre kroz koprene oko srca iznjedrene i trepere zvjezdanim sjajem, putevima neba, mostom kojim anđeo moj dragi ka vječnosti zove. Nevidljiv, neznan gost snova mojih, taj netko u srcu se krije, anđelom ga zovem, anđelom što svako jutro pismo snova ispisano slovima od zvijezda u moju dušu šalje i ostavlja znamen ljepote, dobrote i toplote u jutrenju zlatnom na hridi moga oceana snova.
To je bilo ono čudesno biće koje je nosio u duši i uvijek gledao srcem. Iz srca izrasla ljepota i lakoća postojanja sazrijevanjem pretvori Anđela čuvara u Anđela ljubavi.

Anđeo ljubavi.
Lutam snena nepoznatom stazom, snivam o ljepoti što se u sutonu krije, dlanovi miluju, u nebeskom vrtu procvijetali cvijet, taj čudesni željeni svijet,da se anđeo ljubavi, svojim treperavim sjajem, u ljepotu života slije.
Koplja dnevne svjetlosti, kao znak Kupidove smjelosti, taj čudesni trenutak zrelosti budi sjećanja, pronalazi uspomene u prošlosti izgubljene,
i pretvara njihovu prošlu ljepotu u treptaj snenog oka i anđeosku dobrotu.
Iskre sjećanja, uspomene se bude, sve one zaboravljene tuge, neki rastanci zalutali u daljine, trepere bojama čarobne duge.
Vidim staru trešnju u odori kiše i srce urezano, srce koje ne voli više,
a na suhoj grani poezija vode sjaji blješte kristali i smiješe mi se u potaji.
Čujem pjesmu vjesnika neba, simfoniju koju srce sada treba,
ljepotica noći, ona zvjezda sjajna, jutra najavljuje bajna,
ljubav, u srcu vječno skrivena tajna,
Anđeo ljubavi mi šapuće nježnim glasom
isplakane suze su tek poezija vode
i tvoj kristalni put do željene slobode.

"Kreni u ovaj dan srca puna ljubavi i sna. Nemoj zaboraviti ovaj trenutak, ali oprosti puku njegovu nevjeru. Proljeće te još uvijek čeka." šapnu mu Anđeo nestajući u zracima sunca.

1 Kommentar:

Unknown hat gesagt…

Zelim da se zahvalim zeni dami i kraljici koja mi uspesno vratila porodicu evo broja sada sam veoma srecna i zadovoljna zena obrat te joj se ja sam joj veciti duznik vratila mi volju za zivot...evo broja +381611031296 viber wcp i poziv